10.04.2011. godine nastao je Liberty Walk blog. Prošlo je tačno godinu dana od tada i kada se osvrnem na sve što se u tom vremenskom periodu dešavalo, teško mi je da poverujem da se radi o meni.
Pominjala sam vam da me je sestra Anđela nagovorila da napravim blog. Prva tri meseca nisam ništa znala; ni kako da namestim tekst na sredinu, kako da "presečem" post, sredim stranu itd. A tek što nisam znala šta sve blogovanje može da mi donese! I tako su prošla 3 meseca dok nisam otkrila blogove i blogerke koje nose predivnu odeću, imaju fantastične fotografije i posećuju razne revije. U to vreme još nisam shvatala kako one to mogu, da im nije palo sa neba, ili šta već. Tako je vreme prolazilo, a ja sam polako ulazila u igru. Počela sam da kapiram šta i kako i tada je počelo.
Krenula sam od nule, tj nula je bila tek posle tri meseca kad sam polako počela da shvatam šta mi treba, tako da se može reći da sam krenula od -3.
Ovde ću napisati sve krupnije što sam uspela da uradim za godinu dana, čisto da SAMA ne zaboravim, pošto sam sklona preterivanju kako ne radim i ne umem ništa. Dobila sam
1. 2,520 pratilaca na blogu
2. 500 na Facebook-u i ukupno 1,000 na svim ostalim sporednim sajtovima
3. Kupila sam Canon 550D i 18-55mm objektiv
4. Canon 50mm f/1.4 objektiv
5. Zaradila više od 700 evra u stvarima
6. Jovana je uradila prvi intervju sa mnom
9. Prisustovala sam Fashion&Frineds reviji i bila pozvana na Fashion Selection na koji, nažalost, nisam mogla da odem, jer nisam imala svoj fotoaparat, a Anđela je bila u Italiji.
10. Uspela sam da sredim stranicu, koja pre nije ličila ni na šta, uz pomoć Anđele, Marte i Nade. Hvala vam, devojke!
11. Na kraju liste je Fashion Week, na koji sam mislila da ne postoji realna mogućnost da odem, ali eto, bila sam i tamo, a ovde možete videti moj IZVEŠTAJ i KOMBINACIJU!
I za kraj jedno veliko i iskreno HVALA svima vama koji pratite moj blog, ostavljate predivne komentare zbog kojih verujem da sve ovo ima smisla! Takođe, hvala i na onim kritičkim komentarima, koji su mi otvorili oči za mnogo što šta. Hvala mojoj sestri, Marti i Ani koje su uvek tu da me slikaju i pomognu mi.
Hvala i tebi što si uvek verovao u mene. <3